Izranjajuća i rana pismenost

U prethodnom tekstu spomenuli smo pojmove izranjajuće i rane pismenosti. Rana pismenost je kompleksni spoj različitih vještina i znanja. Počinje se razvijati prije formalnog podučavanja čitanja i pisanja te prethodi upravo usvajanju i razvoju tih vještina.

U predškolskoj dobi usvaja se niz predvještina čitanja. Osnovne kategorije predčitačkih vještina su:

  • fonološka svjesnost
  • rječnik
  • pripovijedanje
  • svjesnost o pisanom tekstu
  • imenovanje slova

Fonološka svjesnost i imenovanje slova

Osnovni jezični pretkazatelji kasnije vještine čitanja su fonološka svjesnost i imenovanje slova. Fonološka svjesnost je sposobnost da dijete promišlja o izgovorenoj riječi i njenim manjim dijelovima (slog, glas) te uspijeva njima baratati. Na području fonološke svjesnosti, bilo da govorimo o slogovima ili glasovima, uvijek govorimo o dvosmjernom procesu: stapanju i raščlambi gdje stapanje prethodi raščlambi.

Dijete najprije uočava da se rečenica sastoji od manjih jedinica – riječi. Potom se oko 3-4 godine javlja svijest o postojanju slogova i to na način da prvo shvaćaju da ako kažemo KU-ĆA to je riječ KUĆA, a zatim i sami uspješno rastavljaju riječi na slogove (SOVA=SO-VA).

Oko 4-5 godine dijete prvo prepoznaje, a zatim i proizvodi rimu. Rimu je najbolje uvježbavati preko različitih brojalica i pjesmica kako bi ju dijete uopće osvijestilo, a zatim igrati igre gdje zajedno smišljate riječi koje se rimuju. Nakon usvojene svjesnosti o slogovima i pojmu rime, dijete postaje svjesno da se slogovi mogu dalje podijeliti na glasove (foneme).

Najjednostavniji početak uvježbavanja fonemske svjesnosti je uočavanje i izdvajanje prvog glasa u riječi. Djeci je uvijek zanimljivije ako to započnete raditi s njegovim imenom, imenima članova obitelji i njemu bitnih predmeta. S vremenom se očekuje da dijete može povezati niz glasova u riječ (Z-U-B=ZUB), i obrnuto (PUŽ=P-U-Ž) te na kraju da može uspješno baratati tim manjim dijelovima (STOL bez T je: SOL).

Druga važna sastavnica je imenovanje slova koja je znak da dijete ima usvojenu vezu glas-slovo, odnosno da shvaća da izgovoreni glas ima svoju pisanu reprezentaciju. Kada dijete ima čvrsto usvojene pisane reprezentacije glasova, to olakšava kasnije dekodiranje riječi pri čitanju.

Rječnik, svjesnost o pisanom tekstu i pripovijedanje

Bogatstvo rječnika kod djeteta izravan je rezultat količine „čitanja“ slikovnica, razgovora, jezičnih igara kojima je dijete izloženo u predškolskoj dobi. Čim dijete shvati da riječi nose značenje, počinje se razvijati tzv. mentalna riznica ili leksikon.

Rječničko znanje izravno utječe na kasnije razumijevanje pročitanog teksta. Odnos razumijevanja teksta i bogaćenja rječnika je recipročan jer se rječnik bogati čitanjem, a što je on bogatiji, dijete bolje razumije tekst.

Svjesnost o pisanom tekstu je nešto što se kao i bogaćenje rječnika stječe rutinama čitanja priča i slikovnica. Dijete osvještava činjenicu da se čita s lijeva na desno i od gore prema dolje, da razmak označava kraj prethodne i početak nove riječi, da određeni interpunkcijski znakovi dovode do mijenjanja intonacije čitanja…

Pripovjedne vještine također su velikim dijelom rezultat susretanja s pisanim tekstom, slikovnicama, korištenja dijaloškog čitanja i slično. Dijete uči povezivati događaja pravilnim vremenskim redoslijedom, oblikovati rečenice i tekst, birati što prikladnije riječi, razumije uzročno-posljedične veze kao i bitne odrednice priče (likovi, mjesto i vrijeme radnje, događaj/problem i razrješenje).

Sve ove vještine velikim dijelom roditelji i odgojitelji mogu poticati tijekom svakodnevnih aktivnosti, rutina i igre. Kao još jednu ideju i poticaj možete iskoristiti i radne listove koje smo Vam pripremili upravo za usvajanje predčitačkih vještina.

Mihaela Lulić, mag.logoped.

Radni listovi

Rezervirajte termin u logopedskom kabinetu

KONTAKTIRAJTE NAS